Jedriličarski Klub Trogir

Kako ničega ne bi nedostajalo na logorovanju, pobrinili su se predstavnici uprave sa svojim ljepšim polovicama koji su osigurali sve potrebno za prijevoz i podizanje logora, hranu, medicinsku zaštitu (koja na sreću nikome nije zatrebala). Razveselio nas je veliki odaziv roditelja naših malih školaraca. Glavni ekonom logora bio je neumorni Miroslav Rožić koji je sve potrebno preveo kombijem (po prvi put) iz Trogira trajektom, a zatim kao u kakvom rally-ju, uskom cestom u blizinu uvale Papaj, dok je posljednjih 300 metara oprema prenesena preko leđa, a uz pomoć Iva, Nikše, Vedrana i Šime. No, ne bi oni bili oni, da i po "dvi ruke i više od toga" nisu dale Maja,Željana, Katija i sve mame i tate za instalaciju kuhinje,sječu granja, ravnanje zemlje, podizanje šatora, pa i uspostavu cjelonoćne rasvjete. Ne treba ni spominjati da se na odlasku pokupilo više smeća nego se je tijekom logorovanja i proizvelo. Spavalo se u šatorima, na brodovima, ali i na "jajavcima" - žalu od kamenih oblutaka. Ovo posljednje je uz vedru noć i šum valova ipak bilo najromantičnije, ali i najpogubnije jer sutradan ujutro trebalo je nakon spavanja i kičmu izravnati. Kako to i priliči djeci, oba dana nisu se ni trenutka vremena odvajali od igre. Bilo je jedrenja, kupanja, veslanja, ronjenja, a posebna atrakcija je bila brza vožnja u gumenom kolutu kojeg je barba Niko vukao gliserom sve dok: .... se nije potrošila sva benzina. .... a nisu se svi stigli izredati. Ipak, izgleda da su se djeca "manje umorila" od odraslih, jer je većina njih oko ponoći bila zrela za spavanje. Za djecu se to nije moglo reći. I pored cjelodnevnog vodenog tretmana većina i nakon 01:00, uz časne izuzetke, nije imala namjeru spavati. ...sve dok barba Niko nije sasvim ozbiljan uletio u dječji dio kampa i naredio "jutarnje" povečerje. Nastala je relativna tišina. A zaspali su: ......?. Svejedno, s podizanjem sunca nedjelja je na plaži poprimila ritam identičan suboti. Tako je trajalo do popodnevnih sati kada se moralo krenuti kući. Logor je demontiran. Sve stvari i smeće prebačeno je u brodove, a posade ukrcane. Prvo je krenula mala eskadra optimista praćena sa rezervnim posadama u gumenjaku. Potom su krenili i brži brodovi. Posljednja je ostala "Grupa Kopno" koja je kombijem čekala trajekt u 19:00 sati za Trogir. Nezaboravne trenutke iz Papaja ovjekovječila je naša dobra vila Ivana. A i bez Ivaninog aparata, djeci će te iste slike ostati u sjećanju zauvijek. Zato smo tamo i otišli. Ovog ljeta Papaj, a dogodine, ... tko zna gdje.