Jedriličarski Klub Trogir

Vjetrom inače siromašna Opatija je bila je široke ruke sudionocima Otvorenog prvenstva Hrvatske u jedrenju za olimpijske klase. Četvrtog, posljednjeg, dana natjecanja vjetar je bio najjači. Bura snage 5 do 6 bofora. Premda su sve klase izašle na more, nakon ponešto prevrtanja, havarija i problema sa postavljanjem regatnog polja startali su samo jednosjedi, Laseri, laser Radiali, i Finnovi

Dojučerašnji vodeći laseraš, član splitskog Mornara, Tonči Stipanović, je sa 14. i 3. ulazom pao na tek 5. mjesto. Danijela slijede redom od 2. do 4. mjesta članovi splitskog Labuda Milan Vujasinović, Luka Radelić i Aron Lolić.Na 6. Mjestu je splitovac  Tonko Kuzmanić, a 7. je član zagrebačkog Sv. Nikole, Ivan Taritaš. 8. u ukupnom plasmanu, ali državni juniorski prvak u Laseru je mornarevac Toma Višić. Ukupno je nastupilo 18 Lasera.

U ženskom olimpijskom jednosjedu, klasi Laser radial, nastupali su i  djevojke  i laganiji momci. Riječanka Tina Mihelić je održala primat u ovoj klasi porazivši sve svoje kolege. Tina je i posljednjeg dana po vrlo jakoj buri pobjedila u oba plova. Za njom su slijedili, juniori u ovoj konkurenciji, mornarevac Lovre Perhat, i član kluba domaćima J.K. Opatije Juraj Divjakinja.

U klasi Finn splitovac Marin Mišura je posao rutinski odradio do kraja sa ukupno 4 pobjede i 2 druga mjesta uzeo pobjednički pehar. Slijedi ga slovenski osvajač olimpijskog srebra u Laseru, Vasilij Žbogar. Na 3. mjestu je Labudov junior Josip Olujić.

Kako dvosjedi posljednjeg dana nisu regatavali, ostali su plasmani od prethodna 3 dana.

U dvosjedu s pomičnom kobilicom, klasi 470 nije bilo dileme od početka regate. Svjetski prvaci, posada zadarskog Sv. Krševana, Šime Fantela – Igor Marenić pobjedila je u svih 6 plovova. Njih je slijedila ženska posada Enia Ninčević – Romana Župan iz zadarskog Uskoka, dok su na 3. mjestu Slovenci Mikulin – Prinčić.

U muškom jednosjedu visokih svojstava, klasi 49er hrvatska olimpijska posada Pavle Kostov – Petar Cupać je novi stari državni prvak, Domaćoj posadi, braći Goranu i Ivanu Ivankoviću pripalo je 2. Mjesto.  Na 3. mjestu plasirala se  posada  Kolja Dumanić – Josip Serdarević (Mornar).

U muškom dvosjedu s fiksnom kobilicom, klasi Zvijezda, nedodirljivi su olimpijci Marin Lovrović – Siniša Mikuličić (Galeb, Rijeka). Slijede ih Dan Lovrović – Antonio Arapović (Rijeka, Rijeka), dok je na 3. mjestu posada s jednim dvostrukim olimpijcem Mate Arapov – Ante Šitić (Mornar). 

Na daskama olimpijske klase RSX pobjednik je hrvatski olimpijac Luka Mratović (Mornar). Drugoplasirani Mihovil Fantela (Sv. Krševan) dok je na 3. mjestu Nikola Smoljenović (Mornar).

Državno prvenstvo za olimpijske klase je tako nakon dužeg niza godina organizirao jedan jedriličarski klub koji ne pripada društvu najvećih i najbogatijih klubova. J.k. Opatija je zajedno sa Gardom Opatijom dala sve od sebe da zadovolji zahtjevnu organizaciju ovog natjecanja na 2 regatna polja istovremeno, sa mnoštvom visokorangiranih sudaca i brojnom flotom brodova regatnog odbora.

Ukupno 83 posade sa 105 jedriličara na ovom natjecanju je nešto manji broj nego prethodnih godina. Najveća nacionalna smotra hrvatskih jedriličara potvrdila je ono što smo već odavno znali. Najbolji hrvati u četisistosedamdesetici, finnu, i laseru predstavljaju danas vrh svjetskog jedrenja. Oni su ozbiljni kandidati za osvajanje medalja na slijedećim OI u britanskom Weymouthu.

Njihovim putem mogle bi poći i djevojke u laseru, pa možda i u četiristosedamdesetici. Ulazak djevojaka u ovo, donedavna, muško hrvatsko društvo lijep je i značajan pomak u radu hrvatskog jedrenja.

Klase Laser i Laser Radial se postepeno popunjavaju juniorima koji dolaze iz lasera 4.7 i optimista. A klasa optimist je, to ćemo svi priznati, ono u što ozbiljni hrvatski klubovi najviše ulažu, i ..... ne griješe.  

Bez obzira na sjajne uspjehe naših najboljih olimpijskih jedriličara moramo se ipak prisjetiti da je davnih 70-tih godina prošlog stoljeća na državnim prvenstvima nastupalo dvostruko, pa i trostruko više jedriličara u klasama 470 i Finn koje su ipak temeljne olimpijske klase. Istina, sportski dometi onih najboljih su tada bili niži, ali to su bila i neka druga vremena. Dugoročno gledajući budućnost sportskog jedrenja ipak se ne može temeljiti na elitizmu 10-tak najboljih. U uspijeh svakog od njih uloženo je puno individualnog napora samih sportaša, njihovih obitelji klubova i prijatelja. Ukoliko želimo sretnu budućnost ovog lijepog sporta na bogom danom Jadranskom moru morati ćemo poraditi na tome da jedriličarski  razvoj bude dostupan znatno većem broju mladih hrvatskih zaljubljenika u ovaj sport. Ono što je do sada bilo dostupno našim curama i momcima u velikim urbanim sredinama na Jadranu, morati će se postupno proširiti i u manja obalna mjesta, a pogotovo  na otoke. Tamo gdje nema materijalnih mogućnosti za nabavu i održavanje klasičnih jedrilica, može se početi sa daskama. Njih mladi lako prihvaćaju.

Veliki uspjeh dužnosnika Hrvatskog jedriličarskog Saveza bio je poboljšanje statusa jedrenja unutar H.O.O-a. Od tog vremena počinje i rezultatski boom na velikim međunarodnim natjecanjima. Za daljnji napredak biti će potrebno poboljšati status jedrenja u svojim domicilnim sredinama. Jedrenje se mora približiti statusu nacionalnog sporta. Danas se, doduše, ne vidi način na koji je taj pomak moguće provesti

Izlaz leži upravo u onome što su oni klubovi, koji odgajaju mlade, prirodno učinili. Postepeno su povećavali broj malih optimista i mladih laseraša. Sve veći broj mladih jedriličara, i njihovih roditelja, daje klubovima sve veću masu – veći broj ljudi koji razmišljaju i rade na budućnosti hrvatskog jedrenja.

Pohvalno je, i lijepo vidjeti sve veće učešće i veterana u klasama Finn, Laser, a odnedavno i uskrsloj klasi Zvijezda  na Državnim prvenstvima.

Ukoliko ustrajemo na povećanju broja mladih jedriličara, i povratu veterana u sportsko jedrenje, možemo se nadati da će neka buduća Državna prvenstva olimpijskih klasa biti istinski festivali jedrenja na našem Jadranu.