Jedriličarski Klub Trogir

Na regati Optimista u Vodicama “Sv. Jelina” u organizaciji Jedriličarskog Kluba Tijat, koja se održala 2. i 3. svibnja povodom Dana Grada, Pjerina Baturina osvojila je pehar kao najbolje plasirana djevojčica. U ukupnom poretku svih Optimista, Pjerina je zauzela peto mjesto. Ova lijepa i nadasve jako pristojna desetogodišnjakinja učenica je 4C razreda Osnovne Škole Petar Berislavić. Jedrenjem se počela baviti nakon što su u školu koju pohađa stigle pozivnice za sve zainteresirane osmoškolce da se pridruže ljetnoj školi jedrenja koju svakog ljeta organizira Jedriličarski Klub Trogir. Pjerina je, zaintigirana sportom koji nikada nije još probala, došla u školu i pohađala je ne samo tog već i slijedećeg ljeta i zavolila jedrenje toliko da ga je izabrala, kako kaže, kao svoj sport.

“Odmara me i opušta boravak na moru. U miru sam sa samom sobom i svojim brodom. Volim jedrenje jer je između svih sportova koje sam probala najugodniji.”

Nakon prvih odlazaka na more, poslije teoretskog dijela u školi jedrenja nije joj, kaže Pjerina, bilo baš svejedno. “Kada si po prvi put sam u brodu moraš vrlo brzo naučiti da si upravo ti odgovoran za većinu stvari koja se dešava u brodu i oko njega. Ja sam tako vrlo brzo naučila kako se snalaziti u situacijama sama, donositi odluke čak i onda kada zapuše jači vjetar za koji mi se čini da ću imati poblema držati brod. Savjetima mi je pomogao i moj prvi učitelj jedrenja Mario Škrlj. Početni strah je vrlo brzo nestao, svaki izlazak na more bio je sve ugodniji.”

Ta riječ-ugodnost- koju Pjerina često ponavlja je upravo ključni osjećaj koji je i mene zadržao u jedrenju sve ove godine i pored pjegica na licu imamo tu i tamo koju modricu na nogama ali sve je to ništa naspram ushićenju koje donosi pored regularnog treninga i kompetitivni dio ovog sporta. Pjerina voli regate kolikogod one nekada bile i naporne i fizički zahtjevne, njezina sjećanja rado idu ka onim regatama na kojima je najviše uživala. “To su zasigurno Rovinj i Hvar, najljepše regate za mene. U početku je bilo konfuzije oko startanja jer se moraju znati signali i regatna pravila. Meni je to sve bilo nepoznato pa sam u početku slijedila druge dok nisam potpuno razumjela sve kako treba. Sada već mogu i sama odrediti kako i kada startati. Svaka regata je novo iskustvo i ja u svemu tome uvijek pokušavam uživati i naučiti što više mogu.”

Radeći sa djecom po svijetu nikako nisam razumjela kako roditelji mogu dopustiti da djeca idu u školu a ne znaju recimo zavezati vezice na cipelama. Bunila me, kao pedagoga, ta nemarnost roditelja da djecu jednostavno ne nauče vještinama koje su tako lako savladive kroz igru i smijeh. Još jednom ponavljam da televizija i računalo to ne mogu nadomjestiti ali jedrenje odista može i te kako pomoći da se nauči ne samo zavezati vezica na cipeli nego opermiti cijeli brod sa uzlovima. Djeca u Jedriličarskom Klubu Trogir svakim treningom upijaju nova saznanja i raduju se dolascima novih članova. Tako se i širi prijateljstvo. Ono što Pjerini nedostaje, napominje mama Irena, jest sigurno društvo djevojčica u klubu kojih, nažalost, nema. Pjerina tvrdi da su je dječaci dobro prihvatili što god da je trenirala. A tko i ne bi. Sabraniju djevojčicu nisam dugo upoznala. Spominje podršku roditelja ,mama Irena, tata Edi, i sestra Petra imaju razumijevanja za njenu ljubav prema jedrenju i raduju se svakom uspjehu.

Na pitanje na koliko je regata do sada bila Pjerina kaže da je prestala brojati nakon druge. Brojevi za ovu djevojčicu nisu bitni, ono što iz nje buja je jedna lijepa suzdržana priroda spremna na skromnu misao sa malo riječi ali velikim učinkom. Riječi su joj izabrane pomno i odmjerene, govori bez ikakvih poštapalica toliko svojstvenih njenoj generaciji. Pjerina u sebi ima odrednice i klub je ponosan na nju, Pjerina je primjer- Jedina djevojčica u Trogiru koja jedri na regatama i ne želi posustati u svojoj ljubavi prema moru i svom najdražem sportu i svi znamo da se unaprijed raduje da će joj se možda čak i ovoga ljeta pridružiti i druge djevojčice koje vole more isto koliko i ona. Na pitanje što je najljepše u jedrenju Pjerina bez dugog razmišljanja sa smiješkom odgovara “SVE JE LIJEPO!”