Jedriličarski Klub Trogir

Dana 13.12.2011. napustio nas je naš klupski kolega, drug i prijatelj Lovre Rožić.

Njegov rad i športski uspjesi nikada neće biti zaboravljeni. Počivao u miru!

Dragi Lovre ponika si iz težačke fameje di se gaji Plemenitost, dobrota i poštenje kao osnovni smisao življenja.

Već kao dječaćić na skalice i madiracin mul vrtiš se oko jedrilic koje su stariji na kraj uređivali.Pošto si pokaza interes, oni te lagano zovu sebi i tada počinje tvoja želja, volja i ljubav prema jedrilican i moru.

S L-5 skupa sa svojim bratom Sutjeskom osvajaš titule prvaka države, ali i osvajaš medalje i pehare na tuđim morima. Proglašen si vrhunskim Športašem države.

Svi ti veliki uspjesi nisu prominili tvoju skromnost u životu i obitelji.

Punu podršku ka tvojin uspjesima ima si od svoje žene Jelke. Dobili ste ćere Anabelu i Valeriju i sina Vedrana. One su stvorile svoje obitelji, a uskoro će i Vedran. Da se život dalje nastavlja i da se tradicija jedrenja  produžava govori tvoj sin Vedran koji je na tvoju diku isto veliki športaš i trener novin momcima uspješnim i u državi i u svitu. Što dalje, već ostaješ velika uspomena grada.

LOVRE iako skroman, bia si velik čovik, športaš i uzoran suprug i otac.

I dalje će plavom brazdom,

burdišati tvoje jedrilice,

i kad nas napušta dobar čovik,

i veliki čovik, ljudi se,

pitaju šta je ovi život,

Ništa nova,

još od pamtivjeka,

vječno teče samo rijeka,

život prođe kao jeka eka ka a...

ali neka neka,

zemja će mi biti meka,

a kamen ploča deka,

eto kako sve se svrši,

život se u praj završi,

Samo zemja svoje vrši,

i bez mene i zanama,

na zemji će biti dana,

ništa nova priča znana,

ništa nova priča znana,

Počivao u Miru.

                                                             Tekst napisao profesor Marin Rožić