suprug, otac, djed, prijatelj koji nas je nakon duge borbe s bolesti napustio u 63. godini života Sutjesko, Tonči, Zoran, Lovre, Hyeres 1977.
Vrijeme liječi rane, vrijeme liječi, ali rane, bol za najmilijima, ostaju još dugo sa nama. Kao da je bilo jučer. Gledam ga nasmijanog dok prolazi preko velikog Čiovskog mosta. Kolona vozila je duga, a on strpljivo u istoj toj koloni s invalidskim kolicima lagano napreduje prema trogirskoj rivi. I svi mu se javljaju…šjor Sutjesko kako ste, šta ima…,javlja mu se stari prijatelj,.. Sutjesko oćeš li do Kluba u nedilju…, već iz automobila viče drugi,… jesi li vidija di je ovi parkira auto, ni proć ne možeš……… E, šjor Sutjesko je bio poveznica između mladog i starog svita. Nije znao za loš dan, a prema dijagnozama koje su mu postavili mnogi liječnici svaki mu je mogao biti loš. Jednom sam ga onako usput pitala – di ćete kada vani pada kiša!? A vjerujte mi padala je kao da nikada prije nije. A on se nasmijao I kazao bez razmišljanja - čeka mene moja unučica... |